Raznolikost se odnosi na obilježja pojedinca koja oblikuju njegov identitet i iskustvo u društvu. Raznolikost možemo definirati i kao: varijaciju društvenih i kulturnih identiteta među ljudima koji zapravo bivaju u određenom poslovnom ili tržišnom okruženju.[1] Društveni i kulturni identitet se odnosi na povezanost pojedinca sa skupinama koje imaju znatan utjecaj na njegova životna iskustva. Poslovno i tržišno okruženje su naprimjer škole, radne skupine, industrijski potrošači, potrošači gotovih proizvoda, vojne jedinice itd.
Različitosti se odnose na mnoge direktne i indirektne karakteristike po kojima se ljudi razlikuju. Kombinacijom direktnih (primarnih) i indirektnih (sekundarnih) dimenzija nastaje mnogobrojne kombinacije različitosti. To međudjelovanje ima utjecaj na naše poimanje samih sebe, naše vrijednosti, potreba, ciljeve i očekivanja te zajednički određuje naš identitet i utječu na to kako nas drugi vide i kako se odnose prema nama.
Direktne, primarne ili nepromjenjive dimenzije određuju čovjekovo razmišljanje o samom sebi i njegovo gledanje na svijet. Po pravilu su nepromijenjene, što znači da se ne mijenjaju tijekom života.
Indirektne ili sekundarne dimenzije uključuju ono što pojedinac postiže i mijenja tijekom života, odnosno ono što može sam odabrati i na što može utjecati. Na pojedinca utječu manje od osnovnih dimenzija, ali su važne za organizacijsko okruženje.
Direktne | Indirektne |
|
|
[1] Cox, T. M.: Stvaranje multikulturalne organizacije, MATE d.o.o., Zagreb, 2004.
Nema komentara:
Objavi komentar